Žiko care!
Ispričaću vam kako je nastalo Žikino kolo
Kakvo kolo, ko ga ne bi vol’o?
Bilo je to davno na brdovitom Balkanu
Zaljubio se neki Žika u komšinicu Stanu
I ne bi tu nikakvih problema ni bilo
Jer Žikino očijukanje i njoj bješe milo
Al’ tu se javio onaj problem stari
U nje njiva velika, a njegov posed mali
To ustvari ocu njenom pocelo da smeta
Jer on neće obicnog, siromašnog zeta
Stana, bogami stasita, se vrcka kad šeta
Za svakog muškarca idealna meta
I mada kod Žike bješe posed mali
To mu nije smetalo muški da navali
Al’ u njoj ista rečenica svaka
„Nemoj Žiko, molim te, videće me tata“